<

Amfiteatar

>

Na sjeverozapadnome kraju salonitanskoga gradskoga područja, naknadno opasanog zidinama, sagrađen je amfiteatar, izravno uklopljen u obrambeni sustav grada. Njegovi su ostaci relativno vrlo dobro sačuvani, (doduše znatno slabije od onoga drugoga u Hrvatskoj, u Puli), pa je po njima E. Dyggve napravio poznatu rekonstrukciju. Prva istraživanja, potkraj prve polovice 19. stoljeća, pokrenuo je F. Carrara koji je, osim tog pothvata, zaslužan za prvi i vrlo temeljit pristup gradu i arheološkim istraživanjima. On je, naime, 1850. godine objavio knjigu o topografiji Salone i dotadašnjim iskopavanjima koja je i danas vrlo vrijedna i upotrebljiva. Poslije mnogo godina ponovno se istraživalo u amfiteatru u tri navrata: prije i tijekom Prvog svjetskog rata (F. Bulić), a zatim 1929. godine u okviru proučavanja toga zdanja za objavljivanje u velikoj monografiji tiskanoj 1932. godine (E. Dyggve). Napokon je početkom osamdesetih godina istraživao F. Oreb u prilici zaštitnih radova na uređenju arene.

Dyggve pretpostavlja da je amfiteatar projektiran od rimskih arhitekata koji su i drugdje gradili slične građevine, i da je sagrađen u drugoj polovici 2. stoljeća poslije Krista. Danas ga vidimo, doduše, sačuvana samo u donjim slojevima masivnih zidina, dobrim dijelom obnovljenim i rekonstruiranim poslije Drugog svjetskog rata, pedesetih godina. U mletačko doba bio je i namjerno rušen da bi se spriječilo utvrđivanje turskih četa koje su tada, u 16. i 17. stoljeću ratovale s Mlečanima. Potom je služio kao "kamenolom" iz kojeg se, kao i na mnogim drugim mjestima, uzimalo građevno kamenje.

Pretpostavlja se da je mogao primiti oko petnaestak, pa čak i nešto više tisuća posjetitelja. Zbog brza i jednostavna dolaska i napuštanja gledališta, graditelji su konstruirali dvostruki sustav komunikacija: radijalni, u odnosu na elipsu čitave građevine i kružni, u odnosu na razine u visini redova postavljenih sjedišta. Takav je način danas vrlo čest na velikim sportskim stadionima. Zbog njegova položaja, uza sjevernu stranu gradskih zidina, a dijelom i uza zapadnu, glavni su mu ulazi bili po svoj prilici na jugu i na istoku, pa se donekle odstupilo od sheme s po dva ulaza na uzdužnoj osi istok - zapad. Svojim sjevernim dijelom naslanjao se na povišeno zemljište, pa je dio zidova postavljen na tupinu (to se i danas vidi) bio bez podgrađa kakvo je na ostalim stranama. Južna je strana, a također i dio zapadne i istočne, imala tri kata: dva s arkadama, a treći s pravokutnim prozorima.

U neposrednoj blizini amfiteatra, s juga, bilo je groblje poginulih gladijatora koji su se borili u areni. Iz pogrebnih natpisa doznaje se za njihova imena, porijeklo, domovinu i borilačku specijalnost.

Web stranica koristi kolačiće

Ova web-stranica koristi kolačiće. Kolačiće upotrebljavamo kako bismo personalizirali sadržaj i oglase, omogućili značajke društvenih medija i analizirali promet. Isto tako, podatke o vašoj upotrebi naše web-lokacije dijelimo s partnerima za društvene medije, oglašavanje i analizu, a oni ih mogu kombinirati s drugim podacima koje ste im pružili ili koje su prikupili dok ste upotrebljavali njihove usluge.

Kolačići su male tekstne datoteke kojima se koriste internetske stranice kako bi unaprijedile korisničko iskustvo.

Zakon dopušta spremanje kolačića na vaš uređaj ako je izričito potreban za rad stranice. Za sve ostale vrste kolačića potrebno nam je vaše dopuštenje.

Ove stranice koriste različite vrste kolačića. Neke kolačiće postavljaju usluge trećih strana koje se prikazuju na našim stranicama.

Više o politici privatnosti pročitajte ovdje