Područje podno Klisa, na zapadu Rižinica, a prema istoku, tj. prema Mosoru, uz proplanak nekad zvan Debelo brdo (Debela Glavica), pa sve prema Jadru i do Mravinačke kose na istoku, te prema jugu do Solinske rijeke, obiluje spomenicima iz rimskoga doba i iz srednjega vijeka. Tu su, sa sjeverne strane te kose, u dolini nekad punoj maslina i vinograda, prije pedesetak godina još bili vidljivi ostaci staroga puta (rimskoga?), a tu su se pronašli (1933.-1934.) i ostaci rimskoga zaseoka. Bila je to bogata villa (selo, posjed) na kojem se boravilo i u ranom srednjem vijeku što dokazuju građevine i ulomci skulpture iz starohrvatskoga doba. Takav je bio običaj ne samo u krajevima gdje su se doselili Hrvati, već je tako bilo i drugdje u Europi: došljaci su uvijek zaposjedali i naseljavali posjede prijašnjih stanovnika, osobito one bogatije. Tako je bilo i u Rižinicama, na kaštelanskim nalazištima (Putalju, Bijaćima), u Podstrani (u Sv. Martinu), u Poljičkim Jesenicama (tamo je bogati Splićanin, Petar Crni Gumajev, sagradio samostan i crkvu) i na još mnogim, mnogim mjestima.

U Majdanu je, osim ostataka građevina i rimskih nadgrobnih stela, reljefa (rasijecanje svinje, 3./4. stoljeće, Arheološki muzej u Splitu), zatim ulomaka iz starokršćanskoga i ranog hrvatskoga doba, ulomaka keramike (svjetiljke-lucerne, urne) itd. Izuzetan je nalaz rimski zahod (latrina) s vodenim ispiranjem. 
Prije nego su na nalazište došli arheolozi, uništeno je više od stotinu grobova ponajviše iz ranoga srednjeg vijeka. Poslije toga istraženo je još oko tridesetak grobova. Nalazi u grobovima uvrštavaju se zbog broja i kvalitete u najbogatije iz ovog razdoblja (uz ostalo zlatne i srebrne naušnice, zlatni privjesci, ogrlice), a položaj te luksusne ville koju su naselili došljaci, svjedoči o bogatijem, visokom sloju hrvatskog društva: zato neki autori (L. Katić) pomišljaju da je tu bio knežev posjed.