<

Vranjic

>

Poluotok na kojem je današnji Vranjic i susjedno kopno bili su po svoj prilici naseljeni već u prapovijesno doba. Danas poluotok, a u davnini otok, privukao je ljude da tu borave, pa arheološki nalazi svjedoče o životu od prapovijesnog i rimskog doba do današnjih dana. Iz rimskoga doba su, na primjer, ostaci luke otkriveni prilikom gradnje skladišta za naftu na sjevernoj strani zaljeva (istraživali su B. Kirigin i F. Oreb 1976. godine) i mnogobrojni kameni spomenici, natpisi, nadgrobne stele, ulomci arhitektonskog ukrasa itd. Mnogi su danas u Arheološkom muzeju u Splitu, a mnogi su ugrađeni u kuće, sagrađene svršetkom prošloga i početkom ovoga stoljeća, što je tada bio čest običaj. Na položaju zvanom Crikvina(e) otkriveni su ostaci bazilike iz starokršćanskoga doba (5./6. stoljeće) s grobljem, a možda i ostaci istodobnog samostana što se smije zaključiti po jednom natpisu koji spominje nekoga monaha Petra.

Naselje na tome mjestu postojalo je i u srednjem vijeku, a povezuje se s imenom Durana u jednoj krivotvorini koju se pripisuje kralju Krešimiru II. (oko 950.-960. godine). Splitski arhiđakon Toma u svojoj Solinskoj povijesti spominje Vranjic (zove ga Hurania) kao otok na kojem su kaštel i posjed splitskog nadbiskupa. Naselje živi, po svoj prilici, do mletačko-turskih ratova za kojih je čitav solinski kraj bio opustošen i uglavnom napušten. Poslije stoljeća i pol, u drugoj polovici 17. i na početku 18. stoljeća, na područje Vranjica, kao i na velik dio solinskoga polja, dolaze novi stanovnici iz zaleđa, iz zagorskog dijela Dalmacije, uglavnom iz okolice Drniša, koje su mletačke vlasti naseljavale u opustjelim krajevima. Obnavlja se, uz ostalo, i vjerski život pa, na primjer, crkva sv. Martina u Vranjicu biva tada i župna crkva za područje Solina. Obnovljena je 1729. godine, a današnja je pregrađena i povećana 1915. odnosno 1928. godine. Posebna su vrijednost u njoj freske J. Kljakovića i V. Paraća iz doba posljednje obnove.

U drugoj polovici 19. stoljeća Vranjic poprima izgled uređenoga mjesta u čemu je zasluge imala i skupina intelektualaca sklonih narodnjačkome pokretu poput Petra Benzona, don Luke Vuškovića i don Frane Ivaniševića, vranjičko-solinskoga župnika. I dva ugledna arheologa i povjesničara rođena su u Vranjicu: don L. Jelić (1863.-1922.) i don F. Bulić (1846.-1934.). Obojica su pridonijela prepoznavanju mjesne povijesti i, dakako, one mnogo šire, solinske i hrvatske. Iz ovoga doba postoji nekoliko umjetničkih djela koja prikazuju Vranjic, a slikali su ih putujući slikari, no osobito su vrijedna ulja E. Vidovića, koji je načinio pet veduta mjesta. To je, međutim doba kad Vranjic i čitav solinski kraj zahvaća industrijalizacija pa, uz ostalo, uz betonske zgrade niču i tvornice cementa, skladišta za nova goriva: naftu i benzin.

Web stranica koristi kolačiće

Ova web-stranica koristi kolačiće. Kolačiće upotrebljavamo kako bismo personalizirali sadržaj i oglase, omogućili značajke društvenih medija i analizirali promet. Isto tako, podatke o vašoj upotrebi naše web-lokacije dijelimo s partnerima za društvene medije, oglašavanje i analizu, a oni ih mogu kombinirati s drugim podacima koje ste im pružili ili koje su prikupili dok ste upotrebljavali njihove usluge.

Kolačići su male tekstne datoteke kojima se koriste internetske stranice kako bi unaprijedile korisničko iskustvo.

Zakon dopušta spremanje kolačića na vaš uređaj ako je izričito potreban za rad stranice. Za sve ostale vrste kolačića potrebno nam je vaše dopuštenje.

Ove stranice koriste različite vrste kolačića. Neke kolačiće postavljaju usluge trećih strana koje se prikazuju na našim stranicama.

Više o politici privatnosti pročitajte ovdje