Oko kilometar i pol od gradskih zidina sjeverno od amfiteatra u zaseoku Milišići nalazi se izuzetno važan još jedan salonitanski cemeterijalni kompleks nazvan Marusinac. Sredinom prošloga stoljeća pokušao je F. Carrara provjeriti neke ostatke i slučajne nalaze na zemljištu praveći nekoliko sondi. Tom je prilikom naišao na mozaik. Poslije prilično vremena tu je pronađen natpis prezbitera Ivana koji je u tekstu naznačen čuvarom uspomene na mučenika Anastazija (...sancti Anastasii servans reverenda limina...). Time je objašnjeno koji je mučenik tu bio pokopan. Bio je to Anastazije, za kojega legenda priča kako je doputovao iz Akvileje da u Saloni, u doba progona, svjedoči o svojoj vjeri. 
Na Marusincu su iskapali F. Bulić i L. Jelić, od 1892. s prekidima sve do 1910. godine i pritom otkrili mnogo pojedinosti koje su tek sustavnija istraživanja R. Eggera, F. Bulića i M. Abramića, te poslije E. Dyggvea 1929.-1930. godine, bitno upotpunila.

Temeljem istraživanja zaključilo se da je tu, početkom 4. stoljeća, neka bogata salonitanska obitelj pokopala tijelo jednog mučenika unutar svoga posjeda. Taj mučenik bio je Anastazije iz Akvileje, pogubljen, kao i kršćani pokopani na Kapljuču, za vrijeme Dioklecijanovih progona 304. godine. Veliki privatni mauzolej imao je kriptu u kojoj je u apsidi bio postavljen sarkofag s mučenikovim tijelom, dok su u predvorju počivali kršćanka Asklepija i njezin muž. U gornjem dijelu građevine bila je prostorija za posmrtne obrede, odnosno štovanje mučenika. Osim ovog mauzoleja na Marusincu su još dvije bazilike, jedna s otvorenim srednjim brodom - bez krova (tzv. basilica discoperta ili sine tecto) s narteksom i atrijem, otvoreni prostor između njih i kršćansko groblje uokolo.