Podno Mosora, istočno od Salone pokraj današnjih Mravinaca, na predjelu zvanom Glavičine, otkriveno je 1937. godine groblje iz ranoga srednjeg vijeka. Tu je tijekom iduće dvije godine društvo "Bihać" istražilo 130 grobova pa je ovo groblje jedno od najvećih iz starohrvatskoga doba. I poslije je, na širem području, na nekoliko mjesta pronađeno grobova iz starohrvatskoga doba. U istraženim grobovima bilo je više od stotinu predmeta (naušnica, prstenja, ukrasnih bakrenih pločica, nožić, pršljen vretena itd.).
Sva groblja u ovom solinskom kraju važna su i za prikaz naseljenosti i života na opisanome području u doba po doseljenju Hrvata. Svako groblje, naime, pokazuje i na svoju suprotnost, na život, točnije na postojanje jednog naselja u blizini. S druge strane, svi su ovi lokaliteti dali vrijedne podatke za proučavanje graditeljstva, sklupture, predmeta dnevne uporabe, nakita i sl., predmeta koji su nađeni u grobovima ili u njihovoj blizini.
Groblje na Glavičinama pokraj Mravinaca valja povezati sa srednjovjekovnim selom Kuk ili Kučine koje je nestalo u vrijeme turskih ratova oko Klisa. U drugoj, pak, polovici 17. stoljeća spominju se Kučine i Mravince, a s obzirom na nekoliko preživjelih toponima smije se zaključiti da je dio stanovništva preživio godine ratovanja. I ovo je područje bilo dijelom naseljeno stanovništvom iz Dalmatinske zagore koje su mletačke vlasti dovele u ove krajeve poslije mletačko-turskih ratova svršetkom 17. i početkom 18. stoljeća. Čini se da je župa za Mravince utemeljena početkom 18. stoljeća kad joj je pridruženo i okolno stanovništvo. Usred sela sagradili su Mravinčani 1873. godine župnu crkvu i posvetili je starome, prethodnome titularu, sv. Ivanu Krstitelju, štujući pritom i nadalje sv. Mariju.
Posebno poglavlje u povijesti Mravinaca predstavlja doba kad se u neposrednoj blizini počela razvijati cementna industrija za koju je trebalo i zemljišta za izgradnju pogona i zemljišta na kojem bi se vadila tupina, uglavnom na području Klisa i Mravinaca. Za ove su se industrijske pogone, koji su pružali mogućnost rada i zarade, očitovali tada ugledni općinski vijećnici A. Trumbić i F. Bulić, koji su u tome vidjeli prosperitet kraja, pogotovo u doba kad je filoksera, bolest vinove loze, bila uništila sve vinograde u splitskoj okolici. Prve su tvornice poslije stranačkih sukoba, oporbi i zalaganja te borbe za sitne interese, proradile 1910. godine.
